четвртак, 6. децембар 2012.

ZATRLI SE KO ŠARENI KONJI/ Mihailo MRKIĆ



MIHAILO MRKIĆ
P O R E K L O
(I)
Poreklo mojih predaka potiče od Peči, zvano mesto Dukađin. U Dukađinu živeo je Leka
Dukađin.
Leka je imao dva sina; Pavla i Gaša. Turci osvojiše Dukađin.
Pavle i Gašo ne hteše da prime Islam.
Pođoše u Crnu Goru. Kad su bili na Čakor, sedoše da se odmore. Gašo se pokaja i vrati se u
Dukađin i primi islam. Pavle ode u Crnu Goru, zaposli se kod gazde da služi.
Pavle je bio bele kose po prirodi, po tom ga meštani nazovu Bijeli Pavle.
U to vreme pada velika seoba Srba sa Kosova od zuluma turskog. U toj seobi bila je rođaka
Nemanjiča, trebalo je neko da je prati do Ercegovine. Pavle kao sluga potčinjen, njega odrede da
je prati. U međuvremenu Pavlov gazda pogine od komšije. Pavle, kad se vratio, gazdaricu našo
samu.Posle se skupili meštani da pričaju o tim događajima. U tom momentu izađe zec iz onog kamenjara.
Jedan od tog društva, sa štapom zamane da ubije zeca pa nije potrevijo zeca nego gazdu
Pavlovog.
(II)
Kteo da napušti, ali gazdarica nije dala. Nastavio život sa gazdaricom.
Pavle sa njom dobi sina Sčepana i druge (podatke nemam za ostale njegove sinove). Po Pavlu
se nazvaše belopavloviči.
Sčepanov sin Buba odvoji se od Sčepana i ostalih sinova Sčepanovih. Nastani se u Vržogrnci.
Sčepan ne znajuči đe je pošalje drugog sina da ga traži. Pronađe ga u trnjaku, naložio vatru
i ozidao kolibu. Kad se vratio, pita ga Sčepan nađe li ga. Nađok i vraži grm, veli onaj. Potom se
nazvaše Vržogrnci.
Buba dobi sina Milana, Milan dobi Nosaka, Nosak Petra, Petar Mališu, Mališa Zavišu, Zaviša
Miletu.
Mileta sa Novkom dobi pet sinova i jednu čerku. Sinovi: Risto, Lazar, Jovan, Todosije, Krsto.
Ćerka Stana.
Mileta prodao imanje u Vržegrnci, kupi u Lijroviči, tun je umro. Tu Novka, njegova žena,
ostade udovica sa petoro dece. Imanje malo. Reši da ode u Srbiju, pošto je u Srbiju imala sina od
prvog muža po imenu Đoko Markovič.
(III)
Đoko je živeo u selu Brestovik kod Smedereva. Novka je od kapitala imala kobilu. Reši se
da sa decom ode u Srbiju. Stvari natovari na kobilu. Prođe Javor, dođe u Brestovik. Te sa decom,
kod Đoka, sina od prvog muža. Tu se zadrže godinu dana.
Pošto su deca videla da kod polubrata nema mesta za budući život, napuste Brestovik. Nasele
se u Marine Kale kod Tulara. Tun im nije mesto odgovaralo. Dobiju zemlju u selo Kare, srez Dobrički,
okrug Toplički. Deca stigoše za ženidbu. Oženi se prvo Risto, pa Lazar, pa Todosije, Krsto
umre. Stana se uda.
MIODRAG MRKIĆ
874
Lazar se ožni Planom, ćerkom Petka i Velike iz sela Konjarnika. Prvo dete su dobili ćerku
Draginju, živela je dve godine. Onda su dobili sina Mihaila, pa Miloša, Milovana, Radosva, pa
ćerke Milosavu, Milušu i Milodragu.
Miloš i Milovan umrli su kao deca. Mihailo i Radosav doživeše duboku starost, kada ovo
pišem imam 91 godinu.
(IV)
Mihailo se oženi sa Rosom Milić, iz Kara, Cerkom Radovanovom i Janičinom. Sa Rosom
sam imao sedmoro dece, ćerku Spaseniju Senu, sina Jovana, ćerku Natu, ćerku Olgu, sina Miodraga,
ćerku Milanku i ćerku Stojanku. Jovo i nata su umrli kao deca u selo Kare. Jovan od tri i po
godine, Nata od dve. Cerka Olga umrla je od 14 godina u selo trnovče. Spasenja Sena ima ćerku
Snežanu, Milanka Pepicu, Stoja sina Dragana i ćerku Ivanu.
Služio sam vojsku 1926. godine u Beogradu. Po odsluženju odem na granicu tri godine. U
tom međuvremenu moj otac Lazar dobije zemlju u Drenicu, selo Trstenik, Kosovo.
Po povratku sa granice, odem u Drenicu gde je otac napravio kuću. Tu sam formirao domaćinstvo.
Po onom običaju i mogućnostima to je bilo pravo domaćinstvo i zadovoljstvo sve do
1941.
Nasta okupacija fašizma. Šiptari dobiše podršku od okupatora. Nastade bežanija i zulum.
Opljačkaše sve. Prinuđen terorom fašizma napustih Drenicu. Nastanim se u Prištini u svoju
kuću.
(V)
Uprištini sam teror fašizma izdržao do 1944, februara, osamnaestog. Napustim Prištinu,
uguraju nas u furgone voza istovare nas u Petrovac na Mlavi. Tu su nas sreli i bratski dočekali
građani Petrovca. Onda su nas rasporedili po sela, a moju familiju preuzelo selo trnovče. Došao je
Danilo Milojković sa kolima i utovario na kola i smestio nas u kuću njegovog rođaka.
Tu sam ja i moja supruga Rosa sa decom - Miodrag, Sena, Olga, Milanka i Stojanka - proveli
1944. i deo 1945.
Na Božić mi umrla Olga. Olgu su ispratili Leka, Mitar, Miloš Milojković iz Trnovča. Ispratili
kao najrođeniju.
Maja se meseca vratim u Prištinu, u svoju kuću, sa suprugom Rosom i decom Senom, Miodragom,
Milankom i Stojom. Olga je ostala u Trnovče zauvek.
(VI)
Uprištinu sam se zaposlio kao tršarinac, od trošarine pređem u mlin, iz mlina u kafanu, iz
kafane na put da tucam kamen, sa puta bez posla. Bez posla sam ostao. I dan i noć sam obilazio
rukovodioce tražeći posao. Potpukovnik Milan Begović, kao rođak, nađe mi posao da kopam kanale
za vojne objekte. I tun izgubim posao. Obratim se Dušanu Perunoviću i on me vrati u mlin.
Iz mlina odem u penziju 1959. godine.
Sena, Milanka i Stojanka udadoše se. Miodrag završio fakultet, ode u Beograd. Ja prodam
kuću u Prištinu, kupim u Beograd, u Južni bulevar 26.Sruše mi kuću u Južnom bulevaru 1967.
Dadoše mi stan na Novom Beogradu, u Palmira Toljarija 14. Ponovo kupim kuću u Vojvode Brane
56 i tu mi kuću sruše. Dadoše mi stan na Karaburmi, ulica Patrisa Lumumbe 18.
GOLEŠKA BOGINJA (NAŠA VELIKA MAJKA)
875
(VII)
Ja i supruga Rosa naš jednosoban i Stojankin dvosoban dadosmo za jedan troiposoban u
ulici Ratka Vujoviča Čoče 18. Tu mi je umrla Rosa, u bolnici Sveti Sava, 28. maja 1987. Saranili
smo se je u selo Kare. Tako da sam sada sa čerkom Stojankom i njenim sinom Draganom i čerkom
Ivanom.
Rođen sam u selo Kare kod Prokuplja.
Tun sam rođen, tun sam napravio grobnicu.
Tun mi je umro sin Jovan, čerka Nata, brat Miloš, Milovan i sestra Draga. Ćerka Olga je umrla
u Trnovče kod Petrovca na Mlavi, tamo samuje. Otac Lazar i majka Plana su umrli u Trstenik,
Drenica, Kosovo.
(VIII)
(I) – BJELI PAVLE
(II) – BUBA, SIN PAVLOV
(III) – MILAN, SIN BUBIN
(IV) – NOSAK, SIN MILANOV
(V) – PETAR, SIN NOSAKOV
(VI) – MALISA, SIN PETROV
(VII) – ZAVISA, SIN MALISIN
(VIII) – MILETA, SIN ZAVISIN
(IX) – LAZAR, SIN MILETIN
(X) – MAHAILO I RADOSAV, SINOVI LAZAROVI
(XI) – MIODRAG, SIN MAIHAILOV I
(XII) – RADE, SIN RADOSAVOV
To je istorija moje porodice.
Prvi je Bjeli Pavle, drugi Buba, sin Pavlov. Pavle dobi sina Milana, Milan Nosaka. Petar je sin
Nosakov, a Mališa je Petrov, a Zaviša Mališin. Ondak se rodi Mileta Zavišin, pa Lazar Miletin.
Lazar dobi sinove Maihaila i Radosava. Miodrag je sin Mihailov, a Rade sin Radisavov.
Eto, za sada, i za uvek.


__________ Prvi put objavljeno u knj. Miodrag MRKIĆ: ESEJISTIČKE DRAME, Beograd, 2012, str. 873-876. -Kao Dodatak. Videti:


ZATRLI LI SE KO ŠARENI KONJI55

Ovaj dodatak napisao je moj otac Mihailo (bogoliki) u 91. godini života. Rekao sam mu jednog
dana: Što i ti nešto ne pišeš? U to vreme on je znao da ja pišem, mada decenijama o tome nisam
govorio.
I, evo, on je napisao ovaj Dodatak koji je poslednji vapaj Velike majke u liku Bogolikog - Mihaila.
Žar činjenice koja čini... stablo sasušeno sa ostacima ploda. Mihajlo je govorio:
Mnogo nas poumiralo.., živih malo ima.. Nerođenim ni broja se ne zna. Istražiće nam se trag
po tragu kao šarenim konjima. A mene je pitao:
Mijo, može li ovo da stane u neku knjigu? Ako može ijedna slika... Ali pazi da ti ne pokvari
knjigu.
Rekao sam mu: Neće, Miko, neće, ona je već pokvarena. Mihailo je želeo da se ovaj dodatak
zove Zatrlili se ko šareni konji; Mihajlo je voleo da čita moje knjige, mada mnoge stvari nije razumeo.
Jednom prilikom me pitao: „Mijo, što ne pišeš romane ipriče?” Drgom prilikom
(dugo me gledao) je rekao: „Nijesi ti na mene, ličiš na Rosu. Ona je sve razumela i umela da
priča”. A Rosa?
Bila je nepismena. Kajem se što je nismo opismenili. Za mene su bile zapanjujuće njene metafore
i začuđujuće razumevanje fi lmova visoke apstrakcije. Da - pravi fi lmovi, gde govori slika a ne
reč. A vrlo retko je izlazila izkuče.

55 Redigovao Bogislav Marković